Antun Žanetić Mijat rođen je 27. rujna 1938. godine u Blatu na otoku Korčuli, a preminuo 19. travnja 2011. godine u Splitu. Po završetku osnovne škole koju završava u Blatu, dodjeljuje mu se stipendija, te odlazi u Split gdje pohađa Školu za primijenjenu umjetnost na kojoj su predavali poznati slikari A. Kaštelančić, A. Župa, P. Zrinski, J. Knežević, M. Tolić i kipari Ružić i Kukoć, a učio se: portret, akt, anatomija, pejzaž, ilustriranje, dekoracije, mozaik, intarzija, modeliranje, mrtva priroda, plakat i pismo. Svih 5 godina prof. Bulić predavala je povijest umjetnosti, a G. Gamulin perspektivu i deskriptivu. Učio se također zgrafito i reljef, te crtanje antičkih skulptura. Po završetku škole radio je u Jugovinilu, Ozeha Inventa i Slobodnoj Dalmaciji. Vrlo rano je postao članom KUD-a ''Ervin Klarić'', a poslije ''Đure Salaja'', KUD-a ''Emanuel Vidović''. Samostalno je izlagao u Salonu namještaja
Šavrić Prima 2 – Split, a grupno u raznim galerijama u Trogiru, Kaštelima, Skradinu, Solinu, Visu i Braču. Bio je i redovni član Blatskog likovnog salona u prostorijama škole. Radove su poklanjali u mnoge humanitarne svrhe dječjim domovima, bolnici, domovima penzionera, braniteljima i dr. Bavio se karikaturom i grafikom. Višestruko je nagrađivan od čega najviše voli istaći Prvu nagradu za natječaj amblema Sveučilišta u Splitu. Bavio se i fotografijom, te bio članom foto kluba ''Split''. 
Na žalost, nije ostvario svoju želju da bude likovni pedagog. Po odlasku u mirovinu dolazi u Blato, postaje redovnim članom ULIPUK-a te prati i sudjeluje u raznim likovnim manifestacijama. Njegovi radovi danas se nalaze u mnogim blatskim domovima, bolničkim odjelima Domova zdravlja, te u Australiji, Italiji, Francuskoj, Americi i drugdje. Preko štandova u Dioklecijanovim podrumima njegove slike su odlazile u svijet. Slikao je do samoga kraja, sve dok je mogao raditi.U predgovoru kataloga s posljednje izložbe Antuna Žanetića Mijata održane u Blatu na otoku Korčuli, krajem srpnja 2010. godine, Tonči Padovan, prof. napisao je: ''Antun Žanetić samozatajno samo njemu svojstveno i ustrajno slika svoje slike, na kojima oslikava zavičajni krajolik, tradicionalnu arhitekturu, ljude i radnje iz svog djetinjstva. Antunovo slikanje zaustavilo je i sačuvalo od zaborava brojne zgrade, dvorišta, zanimanja. Slikanje je Antunu život, u njegovu slikanju motivi kao da su zastali u vremenu, a tradicionalna arhitektura, koja u stvarnosti nestaje i urušava se, u njegovim slikama oživljuje.''
Radio je i sakralne teme iz Biblije. Nikada se nije povodio za pomodarstvom. Antun Žanetić naglašavao je kako su se lakrdijaši uvukli u umjetničke krugove i tako srozali umjetnost. Bog daje talent kome hoće čak i u nasljeđivanje od svojih roditelja. Hrvatska je kroz svoju povijest imala svjetski priznate umjetnike. Bog će i nadalje dijeliti talente slikarima, kiparima, portretistima, grafičarima, ilustratorima stripova i knjiga. Sam Antun Žanetić je isticao da ako imate nadareno dijete omogućite mu da se razvija, jer umjetnost čini čovjekovu dušu i sudbinu. Umjetnik predaje svoj život umjetnosti.
